Prvo ćemo se materijalno srediti. Kupiti stan. Zatim ćemo raditi, skitati se i uživati. Tako je i bilo. Ali to nije to. Nešto je nedostajalo. Pas... Brzo literatura. Užas! Pa tu je više od četiri stotine pasmina. Mjeseci informiranja i odluka je pala: u obzir dolazi samo Šnaucer. Bila je to 1985. Opet užas! Nigdje uzgajivača. Za nabavu iz inozemstva nemamo strpljenja...

 

Konačno: jedan u Jugi. I napokon naš šnaucer u našem domu, s nama. Dani potpune sreće i uzajamne ljubavi su pred nama. Ni svjesni nismo bili kada se naš šnaucer pretvorio u naše šnaucere. Registrirali smo uzgajivačnicu, preselili se u kuću s velikim dvorištem...

Sad smo već ozbiljni, jer nas znatiželjno i s puno ljubavi prati petnaestak pari šnaucerskih očiju. I tako tridesetak godina...

 

Ako smo nabavom prvog šnaucera mislili da su ispred nas dani sreće i ljubavi, danas znamo da je to tridesetak predivnih godina ispunjenih uzajamnom ljubavlju. 

 

Uvjerili smo se da je istina sve ono sto smo pročitali ili čuli o šnauceru: 

... da je čvrst i skladan, zdrav, brz i otporan, da je temperamentan i vrlo inteligentan, odličan čuvar, tamanitelj štetočina, nepovjerljiv prema strancima, plemenit ... da izrazito poštuje hijerarhiju čopora, da zna biti svojeglav, da mu dlaku moramo više puta u godini čupati, da je srednji  izvorni oblik svih pasmina šnaucera, da bezgranično voli svoga vlasnika, a ostale podnosi, da je zahtjevan, pa čak i naporan od želje da bude što blize i što dulje uz vlasnika i ... još puno toga. 

 

Ako je istina to sto kažu da svaki čovjek izabire psa prema svome karakteru, onda bismo bili ponosni kad bi nam rekli da, makar po polovici karakternih osobina, ličimo na svoje šnaucere.

U očekivanju takve pohvale, samo ponavljamo poznatu tvrdnju: jednom Šnaucer-uvijek Šnaucer!