STANDARD SREDNJEG ŠNAUCERA      

FCI Standard N° 182  SREDNJI ŠNAUCER 

Zemlja porijekla: Njemačka

Datum izdavanja originalnog važećeg standarda: 06.04.2000.

Upotreba: čuvar i pas za pratnju

Klasifikacija FCI: 2. grupa - Pinčeri i šnauceri, Molosi, Švicarski planinski i pastirski psi, ostale pasmine.Odjeljak 1- Pinčer i Šnaucer tip 

Ne podliježe radnom ispitu.

OPĆI IZGLED: Srednje visine, jak, više nabijen nego vitak, oštre dlake.

VAŽNE PROPORCIJE:Četvrtaste građe, visina u grebenu je skoro jednaka dužini tijela. Dužina glave (mjerena od vrha nosa do zatiljka) odgovara polovini dužine gornje linije tijela (mjereno od grebena od korijena repa).

PONAŠANJE / TEMPERAMENT:Tipične osobine su njegov živahan temperament, spojen s mirnoćom. Karakteristična je njegova dobra narav, zaigranost i širom poznata odanost gospodaru. Voli djecu, nepokvaren je, uvijek na oprezu ali nije glasan. Visoko razvijena intuicija, inteligencija, sposobnost za učenje, neustrašivost, izdržljivost i otpornost na vremenske uvjete i bolesti, daju srednjem šnauceru sve uvjete natprosječnog obiteljskog psa, čuvara i psa za pratnju, obdarenog kvalitetama radnog psa.

GLAVA:

LUBANJSKI DIO:Lubanja: Snažna, dugačka bez izrazito istaknutog zatiljka. Glava bi trebala biti u proporciji sa građom psa. Čelo je ravno, bez nabora i paralelno s nosnom linijom.

Stop: Dobro definiran gledajući kroz obrve.

LIČNI DIO:Nos: Dobro razvijena nosna pečurka sa velikim otvorima, uvijek crn. Njuška: Završava u obliku tupog klina. Nosna linija ravna.Usne: Crne, glatke i dobro prilježu uz vilicu. Kutevi usana zatvoreni.

Zubalo: Jaka i gornja i donja vilica. Kompletno škarasto zubalo ( 42 čista, bijela zuba prema dentalnoj formuli), snažno razvijeno i dobro se zatvara. Mišići za žvakanje su dobro razvijeni, ali ne kvare pravokutni oblik glave (gledano sa bradom ).

Oči: Srednje velicine, ovalne, postavljene naprijed, tamne sa živahnim izrazom. Kapci dobro prilježu.Ui: Spuštene uši, postavljene visoko, u obliku slova V s unutranjim rubovima priljubljenim uz obraz, jednako nošene, okrenute naprijed prema sljepoočnicama. Savijene paralelno, ne bi trebale biti nošene iznad vrha lubanje.

VRAT: Jak, mišićav vrat je plemenito zakrivljen, nastavlja se glatko u greben bez ikakvog upadljivog prijelaza. Snažno nasađen, tanak, plemenito zakrivljen, odgovara građi psa. Koža vrata tijesno je priljubljena bez nabora.

TIJELO:Gornja linija: U blagom padu od grebena prema stranjem dijelu.Greben: Čini najviu točku na gornjoj liniji.Leđa: Jaka, kratka i čvrsta.Slabine: Kratke, jake i duboke. Razmak od zadnjeg rebra do kuka je kratak, to daje psu kompaktan izgled.Sapi: Blago zaobljene i neprimjetno prelaze u početak repa.Prsa: Umjereno iroka, u promjeru ovalna, dopiru do laktova. Predprsje je jasno označeno vrhom prsne kosti.Donja linija i trbuh: Bokovi nisu previe uvučeni i formiraju dobro zakrivljenu liniju sa donjom stranom prsnog koa.Rep: Prirodan.

UDOVI:

PREDNJE NOGE: Gledano sprijeda prednje noge su jake, ravne i nisu postavljene preblizu. Gledano sa strane, podlaktice su ravne.Ramena: Lopatice se nalaze odmah uz prsni ko i miićave su s obje strane ramene kosti, stre iznad prsnog kraljeka. Nagnute su to je vie moguće i dobro polegnute prema natrag, čineći kut od otprilike 50° sa horizontalnom osi.Nadlaktice: Dobro priljeu uz tijelo, snane i miićave, čine kut od 95° do 105° prema lopatici.

Laktovi: Dobro priljeu, nisu okrenuti ni prema van ni prema unutra.Podlaktice: Gledano sa svih strana, potpuno ravne, snano razvijene i miićave.

aplje: Jako, stabilno, neznatno se razlikuje od strukture podlaktice.Doaplje: Gledano sprijeda vertikalno. Gledano sa strane blago iskoeno prema tlu, snano i gipko.Prednje ape: Kratke i zaobljene. Prsti dobro prikupljeni i savijeni (mačija apa) sa kratkim tamnim noktima i otpornim jastučićima.STRANJE NOGE: Stoje koso kada se gleda sa strane, paralelno ali ne previe blizu, kada se gleda otraga.Gornja butina: Umjereno dugačka, iroka i jako miićava.

Koljeno: Nije okrenuto ni prema van ni prema unutra.Potkoljenica: Dugačka, jaka i ilava, prelazi u jak skočni zglob.Skočni zglob: Vrlo dobro uglat, jak, stabilan, nije okrenut ni prema van ni prema unutra.Doaplje: Kratko i vertikalno prema tlu.Stranje ape: Prsti kratki, zakrivljeni i dobro prikupljeni. Nokti kratki i crni.

HOD / KRETANJE: Elastično, elegantano, odlučno, slobodno sa izdanim iskorakom. Prednje noge izdano idu naprijed koliko je moguće, stranje noge priljeu na tlo i snano guraju tijelo obezbjeđujući potrebnu brzinu. Prednja noga sa jedne strane i stranja noga sa druge strane kreću se naprijed u isto vrijeme. Leđa, ligamenti i zglobovi stabilni.

KOŽA: Na cijelom tijelu tijesno prilježe.

DLAKA: Dlaka bi trebala biti čvrsta, oštra i gusta. Sastoji se od guste poddlake i ne tako kratke gornje dlake, koja dobro nalježe na tijelo. Gornja dlaka mora biti oštra i dovoljno dugačka da bi se provjerila tekstura; niti čekinjava niti valovita. Dlaka na nogama je uglavnom manje oštra. Dlaka na čelu i ušima je kratka. Tipične karakteristike su ne tako meka brada na njušci i grmolike obrve koje pomalo zaklanjaju oči.

Boja: Potpuno crna, sa crnom poddlakom, papar-sol .

Kod uzgoja papar-sol boje cilj je srednja nijansa sa ravnomjerno raspoređenom i dobro pigmentiranom papar bojom sivom podlakom. Sve nijanse od tamno-metal sive do srebrno-sive su dozvoljene. U svim nijansama boje mora postojati tamna maska koja se treba harmonično stapati sa osnovnom bojom. Posebna svijetla obilježja na glavi, prsima i nogama nisu poželjna.

VELIČINA I TEŽINA:

Visina u grebenu: mužjaci i ženke: 45 do 50 cm

Težina: mužjaci i ženke: 14 do 20 kg.

POVIJEST PASMINE

Samo ime ´´šnaucer´´ je relativno novog datuma, ali povijest ove rase je prastara. Pretke današnjeg šnaucera (velikog, srednjeg i malog) možemo sresti na slikama poznatih umjetnika. Tvrdi se da šnaucer spada u grupu najstarijih pasmina, jer postoje dokazi da je on s čovjekom, lovio i čuvao stada jos prije n.e. Već tad ovi psi nisu bili primitivni psi. Bili su to pravi kućni psi, koji su živjeli i dijelili zajedničku sudbinu s čovjekom. Naravno, tada on jos nije izgledao kao ovaj današnji. 

Točan razvoj šnaucera je ostao nepoznat, ali svuda gdje su se nalazile ljudske naseobine u blizini vode ili dolinama rijeka nalazio se i manji pas, kvadratične, jake građe. Njegovo ime se vremenom mijenjalo, s obzirom da se uvijek nalazio u vodeno-močvarnim područjima, nazivali su ga Torfhund (Torf -treset) ili Pfahlban - pic (Pfahlban - sojenica). Jedan od naziva za manje primjerke šnaucera (od kojih kasnije nastaju patuljasti šnauceri) je i Rattler koji nam govori da su bili odlični štakorolovci.

Još početkom srednjeg vijeka u srednjoj Europi razlikovale su se dvije pasmine: veliki čuvari imanja, stada, pratioci karavana, čuvari i zaštitnici konja i manji psi također čuvari. Sjeverno od Maine bili su to dugodlaki pinčevi, a južno od Maine oštrodlaki ili glatki pinčeri. Odakle dolazi ime pinčer, pinč, pinc ostaje zagonetka. Ali, vjerojatno to ukazuje kao i riječ pic, samo na šiljaste zube u smislu "Pazi ujeda!" (francuski : "pince!"). Stari pinčeri, i veliki i mali, glatke ili oštre brade, bili su oduševljeni čuvari i branioci prostora, a njihov omiljeni prostor bilo je onaj gdje su čuvane zalihe hrane, ambari. Gdje su zalihe, tu su i miševi i štakori, a za štakorolovce idealna mjesta za lov. Ali gdje su držali konje, tamo nije bilo samo četveronožnih proždrljivaca, već i dvonožnih lopova. Psi sa glatkom dlakom radije su ostajali u blizini kuće, a oštrodlaki, otporni na vremenske prilike, išli su na put i neki od njih postali i ´´psi kočijaša´´ . Sjedili bi pored kočijaša praveći mu društvo, u nevolji konje izvodili na pravi put, a kad bi gospodar bio umoran čuvali bi i njega i kočiju, konje ... Prije 1000 godina oštrodlaki pinčeri (šnauceri) bili su psi čuvari kuća i ljetine, zaštitnici kočijaša i konja. Oni su i dan danas odlični čuvari, a i najvjerniji pratioci svih ljudi koji puno putuju. I danas će vozač sigurnije stići na cilj ako umjesto sviranja radija pored sebe ima veselog šnaucera. A i odložene stvari na plaži nitko neće dirati dok ih čuva vjerni šnaucer.

Danasnji naziv potiče najvjerojatnije iz Jugozapadnih dijelova Njemačke, gdje su bili i najpopularniji. Tamo stoljećima velike brkove nazivaju ´´Schnauzer´´ ( Snaucer ) . 

Prvi uzgajivački klub osnovan je prije više od 100 godina. Nazvan je Pinčer klub i postojale su tri varijante jedne rase : otrodlaki, glatkodlaki i pinčevi svilene dlake . Šnauceri se odvajaju 1907.god. od pinčer kluba i osnivaju Schnauzer klub. Međutim zbog zajedničkog interesa 1922.godine ponovo pristupaju Pinčer klubu, sada nazvanom Pinscher-Schnauzer-Klub. U to vrijeme, zbog mode, su se uzgajali prvenstveno mini psići sve dok Josef Berta nije preuzeo vodstvo. Josef Berta je smatrao da i mali psi trebaju ostati psi. Tako je i danas jedna od najtzeih mana patuljastog Snaucera nanizam (patuljastost). Patuljasti naucer treba biti umanjena kopija svoje veće braće , velikog i srednjeg naucera, čak i zubi malog naucera moraju biti ´´veliki´´ a ne kao kod minijaturnih rasa pasa. Kostur mora biti jak i čvrst, a glava nikako ne smije imati odlike malih rasa, već mora biti jaka, pravokutna, sa snaznom vilicom. Iz ovog vidimo da je sam naziv rase patuljasti naucer ´´pogrean´´ i da bi mu puno vie odgovarao engleski oblik ´´miniaturni-mali naucer´´ . 

Tako su i pinčeri i snauceri u svakoj veličini ostali posteđeni modnih ludosti. I veliki i srednji i patuljasti Snauceri su zdravi, vitalni psi. Sva tri varijeteta su samosvjesni, svojeglavi i ponekad ostri psi. Zbog toga je potrebna dosljednost i principijelnost u odgoju. 

Patuljasti Snauceri su bili i ostali pravi psi - oni su samo prividno patuljci: vani mali, a iznutra ogromni. Zato ih treba odgajati isto kao i velike. Ono sto im nedostaje od veličine, to s lakoćom rade i nadoknađuju temperamentom i sposobnoću za izvrsavanje zadataka. Oni su bili i ostali najpazljiviji čuvari, beskompromisni zastitnici i najvjerniji pratioci svojih vlasnika. Ukoliko im se pruiz prilika i danas mogu uspjesno uzivati u lovu na miseve. Patuljaneri su privrzeni, inteligentni, beskrajno znatizeljni i jako prilagodljivi psi, vole inicijatore i vesele ljude i veliku porodicu. Patuljaner će kao i nekada u prolosti u svoju porodicu, svoj ´´čopor´´, lako prihvatiti, zavoljeti i radosno uvrstiti kako novog psa i novu zivotinju tako i novog ljudskog člana.

Pazljivom 100 godišnjom selekcijom izdvojena su tri varijeteta snaucera po veličini, a kod patuljastih potpuno izdvojena 4 varijeteta po boji. Prvo su izdvojeni papar-sol, zatim crni, pa crno srebrni i na kraju bijeli varijetet. S obzirom da su u nastanku varijeteta patuljastih šnaucera upotrebljene različite pasmine radi selekcije i odrzanja boje ovi se varijeteti potpuno posebno ocjenjuju, selektiraju i pare. U zemljama članicama F.C.I. nema krizanja između varijeteta, izuzeće se pravi u nekim zemljama ali samo po specijalnim odobrenjima Šnaucer-pinčer kluba.

OSOBINE

Tipične osobine Snaucera su njegov ljubazan temperament spojen sa smisljenom mirnoćom. Osobit je njegov dobroćudni karakter, volja za igrom i odanost gospodaru. Vrlo je njezan prema djeci, tolerantan, zivahan, ali ne razdrazljiv. Visoko razvijena intuicija, mudrost, sposobnost za učenje, hrabrost, izdrzljivost i otpornost na bolesti daju sve prednosti za porodičnog psa, psa čuvara i psa za pratnju. Inteligencija, neustrasivost, izdrljivost i zivahnost čine  snaucera prijatnim kućnim psom - kako čuvarom tako i psom za pratnju koji se moze drzati čak i u malim stanovima bez ikakvih problema., ali uz adekvatne setnje i istrcavanje.

Snauceri su psi velikog srca, hrabri , prema vlasniku osjećaju bezgraničnu ljubav pomijesanu sa ponosom koji ima samo Snaucer. Divnog su karaktera, zivahnog, uvijek spremnog na igru, a opet potpuno ozbiljnog u situacijama koje nalazu ozbiljnost. Zahvalni su za izvot u stanu, ne linjaju se , nemaju ´´svoj miris´´, mogu ići svuda sa vlasnikom, jako su prilagodljivi... To su psi za ljude koji zele psa koga mogu naučiti svom načinu zivljenja, jer to su psi koji mogu naučiti jako puno. 

Njihova prednost, koja ih svrstava u odlicne kućne pse, u odnosu na druge pse je: 

- da se ne linjaju- dlaka im zahtjeva trimanje i cesljanje ali prednost toga je da se ne linjaju. Sa jako malo truda oko dlake ( 2 puta tjedno očeljati psa...) ovaj pas neće ostavljati dlake po stanu. 

- da nemaju ´´svoj´´ miris, ne osjećaju se kao druge rase pasa. 

- da jedu relativno malu količinu hrane, oko  200 gr. suhe hrane dnevno (u zavisnosti od uzrasta i aktivnosti), pa im se zbog toga moze priustiti najbolja hrana na trzistu. 

- vole putovati. 

- mirni u kuci, razigrani u setnji

ODGOJ I NJEGA 

Snaucer je onakav kakav je i vlasnik! 

Ako je vlasnik lijen i njegov Snaucer će biti ljen i zadovoljno će uivati u zajedničkom popodnevnom drijemanju. Ako je vlasnik sportas i pas ce biti sportas. Sa radoću će ćekati svaki polazak na trening, trčanje, duge setnje, agiliti ... 

U odgoju PRINCIP je jako bitan, ne je uvijek ne, da je uvijek da... Principijelnost je jedna od ključnih stvari pri odgoju Snaucera. Da bi vas Snaucer besprijekorno slusao on prvenstveno mora postovati vlasnika, Snaucer će ga uvijek voljeti, ma sto radili. Ljubav Snaucera se ne mora zasluiti ali postovanje mora... Uvijek osjete tko je ´´najslabija´´ karika, i nikada se ne ponasaju isto prema svim ukučanima, niti prema svim gostima, nije im potrebno puno da shvate tko je tko. 

ZDRAVLJE 

Iako veoma otporna pasmina, i Snauceri mogu imati svoje slabe tocke kada je zdravlje u pitanju... 

Karcinomi, dijabetes, progresivne retinalne atrofije, zatajenje jetara, poremećaji s titnjače ili kozne alergije mogući su zdravstveni problemi Snaucera. No potencijalni problemi sa zdravljem vaseg Snaucera uvelike se mogu umanjiti nabavkom steneta iz renomiranih uzgajivačnica. 

Takve uzgajivačnice su dobro upoznate sa zdravstvenim poteskoćama vrste, te u svojem uzgoju prateći sve pozitivne i negativne osobine primjeraka s kojima planiraju uzgoj,pravilnim odabirom i parenjem samo genetski najpogodnijih primjeraka, najčeće dobijaju zdravo potomstvo.Uvrijezeno je misljene da ćete vie platiti za Snaucera ako ga kupujete od renomiranog uzgajivača nego ako ga kupujete preko oglasa ili u nekoj trgovini kućnih ljubimaca. To misljenje je nazalost krivo. Većina uzgajivača koje nalazimo po oglasnicima su samo ljudi koji su negdje kupili ljubimca i odgojili ga, ali ih najčeće jedino zanima novac koji će zaraditi prodajom Stenaca, a ne sto ćete vi raditi s psom ili koje eventualne zdravstvene probleme pas ima. Isto to odnosi se i na trgovine kućnim ljubimcima, koje najčeće pse nabavljaju od raznoraznih "tvornica stenadi", posrednika ili ljudi koji su uzgajali pse samo zato da bi ih potom prodali. 

Redovitim i potpunim cijepljenjem vaeg steneta, a kasnije odraslog psa,kao i redovite posijete vasem veterinarskom liječniku mogu također spriječiti mnoge nezeljene probleme vezane uz zdravlje vaseg Snaucera ili preduhitriti ev. razvoj neke bolesti i omogućiti pravovremeno lječenje sto je izuzetno vazno u suzbijanju bolesti.

KORISNI SAVJETI

.. KOPANJE... 

Srednji i Patuljasti Snauceri poznati su po svojem "kopanju". Velika većina Snaucera ne kopa vani, oni to vole raditi unutra! 

Prije nego Snaucer legne, najčeće će početi "kopati" po podu/dvosjedu sa jednom sapicom, neko vrijeme, a onda će promijeniti sapicu. Neki će moda početi i s obje istovremeno, pa se ponovno prebaciti na "kopanje" jednom pa drugom naizmjence - dok ne izgrade "gnijezdo" kakvo zele. Naravno, vi mozda nećete ni primijetiti razliku prije i poslije "kopanja", ali njima je to, jednom kad su zavrili - savrseno! 

Postoje i neki psi koji će napraviti i korak dalje pa će grickati dekicu i drati je u ustima dok apicama ne naprave formu na koju će leći. 

Najbolji način kako bi se sve to izbjeglo je da sve prekrivate. Osigurajte im prihvatljivi prostor za "kopanje". Krevetići za pse ili dekice na namjetsaju na kojem spavaju pomoći će vam da zatitite vas namjetaj. Tako ćete također osigurati da vas dvosjed bude čist, jer oni teze fokusiranju svojih aktivnosti na područja sa svojim krevetićem. 

Ja preporucam da se pas navikne na svoje mjesto, te da mu u startu zabranite pristup krevetu i kaucu, posto, kada jednom to nauci, kasnije nece ni zeljeti penjati se na namjestaj. 

Ako, pak, imate Snaucera koji kopa po vrtu, ostavite na mjestu gdje kopa pseći izmet i pokrijte ga zemljom. Većina Snaucera nikada vie neće kopati na tome mjestu. 

...LAJANJE... 

Većina Snaucera laje samo kada za to ima razloga kao npr. kada je netko na vratima, netko nepoznat se priblizava i sl. Uvijek ih naučite komandu "tiho" kako biste im dali do znanja kad trebaju prestati lajati. Na taj način, uvijek ćete biti obavijesteni ako vam je netko pred vratima, a s druge strane lajanje će prestati kada gost uđe. 

Kod nekih Sanucera je vrlo tesko kontrolirati lajanje i mozda ćete morati pribjeći nekim drastičnijim mjerama utisavanja psa, ali je vazno na vrijeme poceti sa svim mjerama i komandama, jer kada jednom zakljuce da im je nesto dozvoljeno, tesko ih je odvratiti. 

Postoji razlika između Snaucerovog lajanja i "pričanja" ! 

Neki Snauceri su skloni "odgovaranju" kada s njima razgovaratet, o je brundanje, i ispustanje cudnovatih zvukova u kontaktu sa svojim gazdom. 

...GRIZENJE... 

Velika većina Snaucera su "grickalice" - stavit će svoje zube oko vase ruke/ručnog zloba i njezno grickati - ne gristi. To je njihov način na koji pokazuju privrzenost. Neće vas povrijediti, oni će vas samo "grickati". Neki će, također, izvoditi netso to se moze nazvati "grickanje klipa kukuruza", staviti će svoje zube vrlo blizu vase koze i brzo micati svoje vilice gore-dolje kao da nesto grizu no ne ugrizaju. 

Sve je to tipično ponasanje Snaucera. 

Neki Snauceri stvarno grizu, no ne postoji pasmina za koju mozete reći sa sigurnoću da neće ugristi. Naravno, ne moze se reći da samo Snauceri iz loseg uzgoja grizu, ali Snauceri renomiranih uzgajivača imaju bolju ćud i manja je vjerojatnost da će stvarno ugristi. 

Ključni čimbenik za smanjivanje rizika grizenja je socijalizacija. 

To se odnosi na sve pasmine, a ne samo za Snaucere. Naviknite svoga psa dok je jo mlad na nove ljude, djecu i druge zivotinje. Većina renomiranih uzgajivača proces socijalizacije započinje odmah, no na vama je da kad preuzmete stene nastavite. 

Ne preporučuje se da stene od 8 tjedana vodite u svaki park ili otvoreni prostor - pričekajte dok psić ne dobije sva potrebna cijepiva prije nego s njim krenete u svijet. 

Ako Vas vas psić grize, kratko i odrijesito mu recite "ne" i dajte mu nesto sto je prikladno da moze gristi, npr. igračku. Ista metoda funkcionira kada vam stene zvače stvari po kućanstvu, a koje nisu za zvakanje.