Ovu stranicu posvećujemo svim psima koji su potekli iz Jaste i koji su došli u Jastu i zaspali u našim srcima, gdje ih čuvamo zauvijek...

Dragi i poseban Ivan Radić iz Apipeta predivno je objasnio i olakšao nam da prihvatimo da

                       "Psi nikad ne umiru ...

 

Neki od vas, posebno oni koji misle da su nedavno izgubili psa uslijed smrti, ovo zapravo ne razumiju. Nisam imao želju objasniti, ali neću biti tu zauvijek tako da ipak moram.

 

Oni ne znaju kako. Umore se i ostare, a kosti ih bole. Ali, naravno da ne umiru. Da umiru, ne bi željeli uvijek u šetnju, čak i nakon što im stare kosti kažu: "Ne, ne, ovo nije dobra ideja. Ne idemo u šetnju." Ne, psi uvijek žele u šetnju. Mogli bi napraviti korak prije nego što ih ostarjele tetive sruše na pod, ali to su psi. Oni šetaju.

Nije da im se ne sviđa vaše društvo. Naprotiv, šetnja s vama je sve što postoji. Njihov najbolji prijatelj i kakafonska simfonija mirisa njihov je svijet. Mačji izmet, trag drugog psa, trula pileća kost i vi. To je ono što njihov svijet čini savršenim, a u savršenom svijetu smrti nije mjesto.

 

Međutim, psi postanu jako pospani. O tome se radi, vidite. To vas ne uče na otmjenom sveučilištu gdje objašnjavaju kvarkove, atome i poslovnu ekonomiju. Oni misle da toliko znaju da zaboravljaju da psi nikad ne umiru. Šteta je, stvarno. Psi imaju toliko toga za ponuditi, a ljudi jednostavno previše govore.

 

Kad mislite da je vaš pas umro, zapravo je samo zaspao u vašem srcu. I usput, ludo maše repom, vidite, zato vas toliko bole prsa i stalno plačete. Tko ne bi plakao sa sretnim psom koji maše repom u prsima. Jao! Zum zum zum zum, to boli. Ali, psi mašu tek kada se probude. Tada kažu: "Hvala ti! Hvala na toplom mjestu za spavanje, uvijek pored srca, najbolje mjesto."

 

Kad prvi put zaspu, stalno se bude, i zato naravno, stalno plačete. Nakon nekog vremena duže spavaju (sjetite se, vrijeme psu ne prolazi isto kao čovjeku. Vodite psa u šetnju, dan mu je pun pustolovina u samo sat vremena šetnje. Onda se vratite kući i njegov tjedan je samo jedan vaš dan, ali to je njemu tjedan dana prije nego što ponovno ide u šetnju. Nije ni čudo da vole šetnje).

U svakom slučaju, kao što sam rekao, oni zaspu u vašem srcu, a kad se probude, mašu repom. Nakon nekoliko psećih godina spavaju dulje, ali i vi biste. Cijeli su život bili DOBRI PSI i to oboje znate. Iscrpljujuće je biti dobar pas cijelo vrijeme, pogotovo kad ostarite i kosti vas bole, ne želite izaći vani obaviti nuždu kada pada kiša, ali svejedno odete, jer ste dobar pas .

 

Zato shvatite, nakon što zaspu u vašem srcu, spavat će sve duže i duže.

Ali nemojte se zavarati. Oni nisu ‘mrtvi.’ Zapravo ne postoji takva stvar. Oni spavaju u vašem srcu i probudit će se, obično kad to ne očekujete. Jednostavno su takvi.

 

Žao mi je ljudi koji nemaju pse da im spavaju u srcu. Propustili ste mnogo.

 

Oprostite, moram sada plakati - pas u mom srcu se upravo probudio."